Reproduktivna endokrinologija
Hormoni regulišu metabolizam, disanje, rast, reprodukciju, senzornu percepciju , kretanje i pomoću njih ćelije razgovaraju međusobno.To su hemijske supstance koje se sintetišu i izlučuju direktno u krvotok od strane endokrinih žlijezda bez kanala u malim količinama i transportuju se do udaljenog ciljnog organa, gde regulišu brzinu specifičnih biohemijskih procesa. Hormonski disbalans je osnovni razlog za širok spektar zdravstvenih stanja. Endokrinologija se fokusira i na hormone i na mnoge žlijezde i tkiva koja ih proizvode.
Hormonski dizbanas može biti uzrokovan genetskim ili faktorima spoljne sredine.To će dovesti do lučenja premalo ili previše hormona unutar žlijezda ili tkiva ili će dovesti do razvoja benignih ili malignih tumefakcija. Pod uticajem brojnih faktora rizika u problemu će se naći štitasta, paratiroidna i nadbubrežna žlijezda , timus, gonade, pankreas ,dojka,placenta , epifiza ,hipofiza kao i hipotalamus kao supervizor žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Živimo u vremenu kada se brojni hemijski spojevi (pesticidi, parabani u kozmetici, plastične kese i razni lijekovi koji uzrokuju endokrinopatije ) primjenjuju u svakodnevnom životu ,a potencijalni su endokrini disruptori.Te egzogene materije posjeduje svojstva za koja se može očekivati da će dovesti do hormonalnih poremećaja u zdravom organizmu i njegovom potomstvu, te zdravstvenih posljedica poput razvoja tumora.
Endokrini sistem je raznolik i složen, ali jedan vrlo važan posao koji ima je da pomaže u reprodukciji. I baš u današnjem vremenu kada smo okruženi negativnim uticajima životne sredine i tehnologije na ljudsku reprodukciju značaj endokriologa je od dragocjenog značaja . Izazov svakom endokrinologu je detektovati potencijalni negativni uticaj na poremećaj bilo koje endokrine žlijezde kao što su stanja poput hiperinsulinemije, gojaznost ili sindrom poput policističnog jajničkog sindroma ili loših higijensko- dijetetskih navika . Mnoge mutacije u genima utiču na plodnost kod žena. Dodatni geni će se i dalje identifikovati, a to će bez sumnje biti poboljšano sekvenciranjem DNK sljedeće generacije i vjerovatno studijama asocijacija na genomu. Normalno funkcionisanje reproduktivnog endokrinog sistema je preduslov za normalnu plodnost para. Svaki poremećaj delikatno koordinisane interakcije između komponenti osovine hipotalamus-hipofiza-gonade može dovesti do neplodnosti.
Endokrinolog mora da sprovede kliniču evaluaciju i utvrditi da li pacijent ima abnormalnu proizvodnju ili djelovanje polnih hormona i hormona koji utiču na reprodukciju , etiologiju abnormalnosti i da li će hormonska terapija ispraviti neplodnost. Na osnovu pažljive anamneze, fizičkog pregleda i procjene hormona reproduktivne osovine, ljekar će utvrditi da li je pacijentov problem prepubertalni ili postpubertalni, rezultat abnormalnosti u osovini hipotalamus-hipofiza, gonade ili je povezano sa dugotrajnim stresom ili drugim osnovnim zdravstvenim stanjem . Prejaka želja za potomstvom može dovesti do baš suprotnog i udaljiti par od željenog cilja, ali i njih samih. Partneri često različito reaguju na stres i tugu, što može stvoriti negativan ciklus. Jedan partner može izbjeći bol povlačenjem iz veze, dok se drugi može nositi pojačavanjem emocija da se poveže sa svojim partnerom.
Stoga je potrebno endokrinologu veliko medicinsko znanje ,dugotrajno istraživanje i učenje uz najveće poznavaoce iz ove oblasti u otkrivanju uzroka, dijagnostici i liječenju ovog kompleksnog problema.Nikad nije u pitanju samo visok TSH ili trombofilija ili povišen insulin i sl. Uvijek se radi višestrukim uzrocima, njihovom međusobnom djelovanju ili pretjeranom stresu kada iz manjka znanja ili osjećaja poremeti se rad gonadalne pumpe u tom maloj moždanoj strukturi. Ali iz dosadašnje spoznaje predan i nesebičan rad, jaka želja za postizanjem uspjeha u radu s navedenim problemom i čak sopstveno iskustvo ljekara može da probudi vjeru, psihičku i duhovnu snagu kod osoba za ostvarivanjem trudnoće čak i u uslovima kada je to teško ostvarivo (loših markera rezerve jajnika (niskog AMH , visokog FSH , sniženog broja antralnih folikula ,niskog inhibin B ) ,astenoazospermije , zapušenih tuba i sl ).
Procjenjuje se da će približno 10% opšte ženske populacije doživjeti ubrzani gubitak rezerve jajnika što dovodi do gubitka plodnosti od sredine 30-ih i rane menopauze do dobi od 40 godina !Posljednje 2 decenije prosječna starost majke -prvi porođaj se povećava i trenutno je u zapadnom svijetu 30 god.,1:5 žena nije započela pokušaj trudnoće do 35 god.
Čak kad su menstruacioni ciklusi redovni i čini se da je sve u redu potrebno je provjeriti o određenim godinama pokazatelje rezerve jajnika,hormonalni status i javiti se endokrinologu da svojim znanjem i iskustvom upozori na eventualne nedoumice ,poteškoće i izbjegavanje budućih problema u vezi sa reprodukcijom. Loš rezultat smanjene rezerve jajnika ne znači definitivno smanjene šanse za prirodno začeće!!!
Endokrinolog u potpunosti posvećen svom poslu će vam pomoći da bolje shvatite svoj put do plodnosti i da Vas pripremi za medicinske intervencije potpomognute oplodnje ako je i to neophodno.Buduća istraživanja i djelanje endokrinologa je kako da utiče na redukciju tjelesne težine u opštoj populaciji , postizanju i održavanju ovulacija , liječenji i dijagnostikovanju endometrioze uz kolege ginekologe, posljedice negativnog uticaja viška insulina kako na endometrijum tako i na kompletan organizam, ranoj identifikaciji adolescenata u riziku za razvoj policističnih jajnika .
Kada naučimo da se neplodan par prepustimo vjeri da je nauka i milost Boga uz njih tada ćemo zajedno kao tim donijeti na svijet željeno ,prekrasno malo biće koje će obogati ovaj svijet i nas same .“Razlika između mogućeg ili nemogućeg je često samo u tome što je za otvarivanje nemogućeg potrebno malo više vremena, upornosti i vjere“.
Prim.doc.dr Milena Brkić
Internista-endokrinolog
ZU „Talma medic“