Endokrinologija

Endokrinologija je nauka koja se bavi ispitivanjem i liječenjem žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Žlijezde sa unutrašnjim lučenjem produkuju hormone, koji djeluju na osjetljiva tkiva, na ćelije sa odgovarajućim receptorima za određeni hormon i tako utiču na funkciju i rad odgovarajućih organa. Hormoni kontrolišu veliki broj osnovnih funkcija organizma – rast, regeneraciju tkiva, metabolizam, prilagođavanje stresu, razmnožavanje, gustinu kostiju, razvoj mozga, emocija i brojne druge funkcije.

Pravovremeno otkrivanje poremećaja u radu endokrinih žlijezda je važno za koordinisano funkcionisanje organizma i sprečavanje brojnih komplikacija koje mogu dovesti do razvoja srčanog i moždanog udara, neplodnosti kao i akutnih metaboličkih komplikacija koje mogu dovesti do invalidnosti i nažalost do smrti.

Rad jedne žlijezde u mnogome utiče i na rad druge žlijezde, tako na primjer promjenjena hormonska aktivnost štitaste žlijezde utiče na koncentraciju prolaktina, estrogena, insulinsku rezistenciju, neplodnost, povezanost sa sindromom policističnih jajnika i obrnuto.

Zbog toga je veoma važno ako postoji disbalans hormona jedne od žlijezda sa unutrašnjim lučenjem da potražite savjet i pregled endokrinologa kako bi se što prije uspostavila narušena hormonska ravnoteža i posljedični razvoj bolesti neke druge žlijezde ili da na vrijeme ispitate i druge žlijezde koje mogu biti povezane kroz autoimuno obolijevanje uz zahvatanje drugih organa (jetre, zglobova, kože itd.)

U našoj ambulanti se uz temeljnu anamnezu i pregled obavlja dijagnostika, praćenje i najsavremeniji terapijski  pristup  u poremećaju rada žlijezda sa unutrašnjim lučenjem, poremećaja matabolizma masti, glikemije, kosti te povišenog krvnog pritiska uzrokovanog navedenim poremećajima.

Usluge koje nudimo

Endokrinologija je nauka koja se bavi ispitivanjem i liječenjem žlijezda sa unutrašnjim lučenjem.

Žlijezde sa unutrašnjim lučenjem produkuju hormone, koji djeluju na osjetljiva tkiva, na ćelije sa odgovarajućim receptorima za određeni hormon i tako utiču na funkciju i rad odgovarajućih organa. Hormoni kontrolišu veliki broj osnovnih funkcija organizma – rast, regeneraciju tkiva, metabolizam, prilagođavanje stresu, razmnožavanje, gustinu kostiju, razvoj mozga, emocija i brojne druge funkcije.

Pravovremeno otkrivanje poremećaja u radu endokrinih žlijezda je važno za koordinisano funkcionisanje organizma i sprečavanje brojnih komplikacija koje mogu dovesti do razvoja srčanog i moždanog udara, neplodnosti kao i akutnih metaboličkih komplikacija koje mogu dovesti do invalidnosti i nažalost do smrti. Rad jedne žlijezde u mnogome utiče i na rad druge žlijezde, tako na primjer promjenjena hormonska aktivnost štitaste žlijezde utiče na koncentraciju prolaktina, estrogena, insulinsku rezistenciju, neplodnost, povezanost sa sindromom policističnih jajnika i obrnuto.

Zbog toga je veoma važno ako postoji disbalans hormona jedne od žlijezda sa unutrašnjim lučenjem da potražite savjet i pregled endokrinologa kako bi se što prije uspostavila narušena hormonska ravnoteža i posljedični razvoj bolesti neke druge žlijezde ili da na vrijeme ispitate i druge žlijezde koje mogu biti povezane kroz autoimuno obolijevanje uz zahvatanje drugih organa (jetre, zglobova, kože itd.)

U našoj ambulanti se uz temeljnu anamnezu i pregled obavlja dijagnostika, praćenje i najsavremeniji terapijski  pristup  u poremećaju rada žlijezda sa unutrašnjim lučenjem, poremećaja matabolizma masti, glikemije, kosti te povišenog krvnog pritiska uzrokovanog navedenim poremećajima.

Ultrazvuk je sigurna i bezbolna dijagnostička metoda, a stvara slike unutrašnjosti tijela koristeči ultrazvučne talase .

Ovim pregledom se ispituje tkivo štitaste žlezde, paratireoidnih žlijezdi kao i limfne žlijezde regija vrata.

Kako se vrši ultrazvučni pregled štitaste žlezde?

Pacijent oslobodi vrat od garederobe. Pregled se može raditi u sjedećem ili ležećem položaju. Ljekar speciajlista sondom ultrazvučnog aparata na koju je prethodno nanet gel prelazi preko kože vrata. Prilikom pregleda pacijent ne oseća nikakav bol. Nakon pregleda pacijent  dobija objašnjenje i pisani izveštaj.

Situacije , stanja i bolesti  u kojima se savetuje uraditi ultrazvuk štitaste žlezde su:

  • Pojava uvećanja ,bolnosti ili tvrdoće u predjelu vrata
  • Problemi sa gutanjem
  • Bolest štitne žliejzde u porodici
  • Kontrola nakon operacija
  • Kod bolesti koja su u vezi sa štitastom –štitnom žlijezdom (kardiološka, dijebetes, hematološka, povišene vrednosti holesterola,kalcijuma u krvi, nadbubrežne bolesti , bolesti hipofize i dr.)
  • Neobjašnjivo mršavljenje ili dobijanje u telesnoj težini
  • Nejasna febrilna stanja

U današnje vrijeme i učestalosti bolesti štitne žlijezde potrebno je i preventivno provjeriti ultrazvučni status štitaste žlijezde i okolnih organa vrata .Kontrole se ponavljaju koliko je potrebno, bez opasnosti od oštećenja tkiva i organa. Vreme do sledećeg pregleda određuje ljekar u zavisnosti od nalaza .

Ovim ultrazvukom pregledaju  se solidni organi unutar trbušne šupljine kako bi se uočile nepravilnosti  i poremećaji .

Ultrazvukom abdomena  dobijaju se informacije o veličini i građi unutrašnjih organa , o upalnim stanjima , fokalnim I cističnim  fromjenama .

Ultrazvuk abdomena neinvazivna je metoda, a njime se mogu pregledati:

  • jetra
  • žučni mjehur
  • žučni kanali
  • gušterača
  • slezena
  • bubrezi
  • nadbubrežne žlijezde
  • mokraćni mjehur
  • prostata
  • limfni čvorovi

Osim toga uz pomoć ove pretrage može se pregledati i upaljeno slijepo crijevo.   .

Rutinski ultrazvuk abdomena uključuje pregled gornjeg dijela trbuha što uključuje – ž.kesu I žučne puteve , slezenu, gušteraču, bubrege, aortu i njene grane  i nadbubrežne žlijezde. Uz ovaj pregled, u slučaju sumnje na neku bolest ili problem, mogu se izvoditi dopunske pretrage. Jedna od tih je pregled protoka krvi kroz krvne sudove , npr   aorte , mezenterijalnih arterija , bubreznih krvnih sudova  korištenjem pulsnog doplera i to se tretira kao odvojeni , tj.poseban pregled . Za ovaj pregled potrebna je iznimna stručnost ,  značajan vremenski period.

Za pregled potrebna je posebna priprema !!

Strogo se treba držite uputa  za pripremu pregleda

Pregled ometa  prisustvo zraka i sadržaj u crijevima, što onemogućuje detaljniji  uvid u organe.

Kako bi pregled prošao bez problema te kako bi se mogle uočiti sve  promjene, nužno je da se pacijent strogo drži upustava pripreme za pregled.

Ovo su glavna upustva za dan prije pregleda:

  • ne jesti ništa do poslije podne
  • uzimati dosta tekućine
  • poslije podne pojesti , pire krumpir ili tjesteninu –   nemojte koristiti mliječne proizvode

Što se može otkriti ultrazvučnim pregledom ?

Ultrazvučnim pregledom bubrega mogu se  prikazati bubrežni i žučni kamenci ,ciste jetre ,bubrega , postoji mogućnost otkrivanja  tumora svih solidnih organa u stomaku  ,proširenja kanalnog sistama uzrokovana blokadom pri oticanju mokraće-hidronefroze ,  mnoga upalna stanja,masnoću jetre ,uvećanaj  promejna prostate.

Za stanje koje se ispoljava do 10% žena u reproduktivnoj dobi, sindrom policističnih jajnika ostaje i dalje tajanstven. Karakterišu ga iregularni menstruacioni ciklusi, oligo/anovulacija, neplodnost, hiperandogenizam (akne, maljavost, višak androgena), polictičan izgled jajnika (povećan volumen jajnika ≥ 10 ml, brojni sitni folikuli >12 ,debela stroma jajnika, folikuli raspoređeni poput ogrlice).Vrlo često povezan je sa hiperlipidemijom,oštećenom tolerancijom glukoze, hiperinsulinismom, gojaznošću i dogoročno gledajući može dovesti do razvoja dijabetes melitusa i kardiovaskularnih poremećaja. Vodeći je uzrok ženske anovulatorne neplodnosti, čak do 75 % .Takođe je nasljedan .

Svako ko ima sindrom policističnih ovarijuma (PCOS) ili poznaje nekoga sa tim stanjem ili liječi takvu ženu svjestan je koliko je to frustrirajuće i deprimirajuće stanje za nju. Pa ipak, uprkos svemu gore navedom , istraživačima i dalje ostaje etiologija nepoznata, zamršena i svakodnevno se ulažu veliki napori u razotkrivanju uzroka kako bi se unaprijedio terapijski pristup.

Genetska komponenta PCOS-a nije razjašnjena sa sigurnošću, ali smatra se da je u pozadini nastanka ovog sindroma međudjelovanje više gena.

Hiperandrogenizam je najkonzistentnija PCOS karakteristika, međutim, nije jasno je li višak androgena, koji je liječiv, uzročnik ili posljedica PCOS-a. To znači da ako pronađemo način za zaustavljanje dejstva viška neuroendokrinog androgena to bi moglo signalizirati novi način liječenja PCOS-a .

Sve više istraživača razmatra treću opciju: život u maternici. Postoji sve više dokaza da ženski plod gravidne žene koja ima PCOS, intrauterino dolazeći u dodir sa hormonima majke mnogo godina kasnije može ispoljiti ovaj sindrom.

Žene sa PCOS-om imaju višak tih folikula, pa stoga proizvode više AMH.  On ima inhibicijski učinak na primordijalno recikliranje folikula, kao i na brzinu odrastanja folikula do folikul-stimulirajućeg hormona (FSH) . Ovakav specifični ekspresijski uzorak u granuloznim ćelijama Višak androgena u PCOS-u ne samo da narušava osjetljivu ravnotežu između androgena, AMH i FSH, nego i doprinosi pregradnji tkiva jajnika: stromalna hiperplazija i krutost, hiper vaskularnost i upala. Mjerenje koncentracije serumskog AMH za anovulacijske žene sa PCOS prije liječenja može biti korisno sredstvo za predviđanje ishoda indukcije ovulacije primjenom Klomifena.  

Dijagnoza i liječenje PCOS-a zahtijeva primjenu nekoliko dobro standardiziranih dijagnostičkih metoda i odgovarajućih terapijskih pristupa koji se bave hiperandrogenizmom, posljedicama disfunkcije jajnika i povezanih metaboličkih poremećaja (hiperinsulinizam , stanja intolerancije glukoze, abnormalnosti lipida). Dijagnoza zahtijeva isključivanje svih ostalih dobro poznatih poremećaja koji su karakterišu hiperandogenizmom, analizu hormona te dinamičke testove hormona. Pokazalo se da višak tjelesne težine i gojaznost može pogoršati hormonska i metabolička obilježja ovog sindroma i zbog toga mora svakom ljekaru biti prioritet u izboru terapijske strategije. Strog i pravilan režim prehrane , uvođenje svakodnevne fizičke aktivnosti i farmakološka terapija bez sumnje dovešće do zadovoljavajućih kliničkih rezultata. Takođe treba imati na umu da terapija hirzutizma može uključivati ​​ne samo farmakološke pristupe (antiandrogene), nego i kozmetološku terapiju. Individualan pristup u odabiru oralne kombinovane kontraceptivne terapije ili gestagena pomoći će u regulisanju ciklusa i hiperandrogenizma kod onih koji sadrže antiandrogene u svom sastavu. Trudnoća se može ostvariti kada se normalizuje višak tjelesne težine, insulina i androgena u krvi, uspostavi ovulacija i na kraju u najtežim slučajevima tehnikama stimulcije jajnika sa gonadotropinima ili potpomognute vještačke oplodnje.

Veliki broj studija potvrdile su da liječenje metforminom poboljšava senzitivnost tkiva na inzulin i koriguje hiperinsulinemiju kod većine žena sa PCOS-om, čime se smanjuje koncentracija cirkulirajućih androgena i slobodna androgena raspoloživost zbog povećanja sinteze SHBG.

Neka hranjive tvari kao što su inostol, izoflavonidi, resveratrol, vitamin D i polinezasićene masne kiseline mogu pozitivno uticati na hormonalne i metaboličke poremećaje PCOS-a. 
Dokazan je povoljan efekat mioinozitola i D-chiro-inozitola na ovarijume i metaboličke efekte kod ovih žena.

Pituitarna žlijezda ili hipofiza odgovorna je za izlučivanje i regulaciju hormona iz perifernih endokrinih organa – štitnjače, nadbubrežne žlijezde, polnih žlijezda. Njena aktivnost je pod utiecajem hipotalamusa. Hipotalamus je mala moždana struktura koja zauzima jedva 1% ukupnog volumena mozga, a uloga mu je izlučivanje niza oslobađajućih hormona ili faktora. Tumor hipofize je abnormalna izraslina koja može dovesti do previše ili premalo izlučivanja hormona. To može utiecati na čitav organizam i na važne funkcije tijela.

Većina tih tumora su funkcionalni što znači da proizvode hormone, za razliku od nefunkcionalnih. Nekancerozni tumori hipofize ostaju unutar hipofize i ne šire se na okolno tkivo, a podijeljeni su :

  • benigni adenomi hipofize – tumori koji nisu maligni, rastu sporo i ne šire se na druge dijelove tijela
  • invazivni adenomi – benigni tumori koji se mogu širiti nakosti lubanje ili sinusne šupljine
  • karcinomi hipofize – maligni tumori ili rak koji se šire na ostale dijelove CNS ili izvan njega.

 

Povećano lučenje hormona hipofize naziva se hiperpituitarizam, a karakteriše se pojavom gigantizma i akromegalije. Acidofilni stvaraju previše hormona rasta, a bazofilni previše ACTH hormona. Hormon koji se najviše stvara u višku je prolaktin. Ukoliko dođe do visokog nivoa prolaktina u krvi, uzrok može biti tumor hipofize. Tumori se mogu javiti u djetinjstvu prije zatvaranja dijelova kostiju važnih za rast pa tada nastaje pojava prekomjernog rasta. U tom slučaju nastaju grube crte lica, zadebljanja šaka i stopala. Ta bolest se naziva akromegalija. Uz to se pojavljuju simptomi dlakavosti, grubosti i tamnije kože, pretjerano znojenje i pretjerani rast donje čeljusti.

Smanjeno lučenje hormona hipofize naziva se generalizirani hipopituitarizam. Uzrok za ovu pojavu može biti tumor hipofize, upalni i autoimuni procesi te nepoznati uzroci. Početak ove bolesti uglavnom se pojavljuje postupno, ali može biti naglo. Prvo dolazi do smanjivanja polnih hormona te nastaje gubitak hormona rasta. Pojavu hipopituitarizma karakteriše: umor, nizak krvni pritisak, sklonost infekcijama i teškim reakcijama na stres. Ova pojava se najčešće otkrije već u djetinjstvu radi zastoja u rastu.

Osobe koje imaju bolesti hipotalamusa i hipofize doživjet će mnoge simptome:

  • glavobolja i ispadi vida,povišeni krvni tlak
  • atrofija ili gubitak mišićne mase,endokrinopatija i razvoj dijabetesa
  • amenoreja ili neregularan menstruacioni ciklusi kod žena,iscjedak iz dojki kod žena,erektilne disfunkcije kod muškaraca,gubitak seksualne želje,rast grudi kod muškaraca

Najčešće se liječi hirurškim putem!

Sve osobe s prolaktinomom ne zahtijevaju terapiju ili se uvodi terapija kabergolinom, bromokrptinom kod uspostavljanja ovulacija. U slučaju sumnje na tumor ili poremećaj hipofize, preporučuje se napravite MR ili CT glave. Ako dođe do potvrde potrebno je liječiti endokrinopatije hirurškim putem i zračenjem.

Hiperprolaktinemija je stanje u kojem postoji povećana koncentracija prolaktina u krvi. Prolaktin je hormon kojeg luči hipofiza. Najvažnija uloga prolaktina je podsticaj proizvodnje mlijeka u mliječnoj žlijezdi nakon poroda. Tokom trudnoće i dojenja normalno je da se u krvi nalazi povećana koncentracija prolaktina. Česti uzrok hiperprolaktinemije je dobroćudni tumor hipofize koji pojačano luči prolaktin i naziva se prolaktinom. Najčešće se nalazi kod žena, a vrlo rijetko kod djece i adolescenata. I drugi tumori hipofizne regije mogu ponekad izazvati hiperprolaktinemiju uslijed pritiska na stalak hipofize. Prolaktin i kod žena i kod muškaraca snižava nivo polnih hormona (estrogena i testosterona) što dovodi do poremećaja menstruacijskih ciklusa i polne funkcije, čak i neplodnosti.

U žena su to većinom mikroadenomi (<10 mm u promjeru) uz mali udio makroadenoma (>10 mm). Učestalost mikroadenoma je u muškaraca znatno manja, vjerojatno zbog kasnijeg prepoznavanja galaktoreje.

Hiperprolaktinemija i galaktoreja mogu biti i posljedice uzimanja određenih lijekova, poput fenotijazina, nekih antihipertenziva (osobitoα–metildope), blokatori Ca kanala,peroralni kontraceptivi,psihoaktivni lijekovi [npr. fenotijazini, triciklici i neki drugi antidepresivi, butirofenoni (haloperidol), benzamidi (metoklopramid, sulpirid). Hipotalamičke promjene,tumori hipotalamusa,tuberkuloza,ozljeda glave,sindrom prazne sele,hronično zatajenje bubrega,bolesti jetre,karcinom bronha (mahom nediferenciran, mikrocelularni; planocelularni ne),trauma I dr.bolesti.Primarna hipotireoza zna izazvati hiperprolaktinemiju i galaktoreju jer povećane razine TRH uz TSH potiču i lučenje PRL.

Klinička slika

Mliječni sekret iz dojke je najprpoznatljivi znak.Spontano naviranje mlijeka je rjeđe od iscjetka na pritisak rukom. Mlijeko je bijele boje. Žene uz galaktoreju obično imaju i oligomenoreju ili amenoreju. Nerijetko se usto javljaju simptomi manjka estrogena akod nekih žena i višak androgena, prorijeđene ovulacije.

Muškarci sa hipofiznim prolaktinomima imaju u pravilu glavobolju ili smetnje vida. Oko 2/3 bolesnika usto pokazuje gubitak libida i erektilnu disfunkciju.

Dijagnoza

Galaktoreje ( mliječni secret iz dojke ), povišen nivo PRL.Potrebno načiniti MR ili CT visoke rezolucije. Ispitivanje vidnog polja indicirano je u svih bolesnika sa makroadenomima.

Liječenje

Prolaktinemiju treba nadzirati određivanjem PRL svaka 3 mjeseca uz godišnje CT ili MR provjere kroz najmanje 2 god. Indikacije za liječenje u žena predstavljaju želja za trudnoćom, amenoreja ili značajna oligomenoreja (zbog rizika osteoporoze), hirzutizam, gubitak libida i nesnosna galaktoreja. U muškaraca je liječenje indicirano zbog hipogonadizma (opasnost osteoporoze), erektilne disfunkcije, gubitka libida i zabrinjavajuće neplodnosti.

FHA definisana kao odsutnost ili prestanak MC bez organskog /endokrinog poremećaja, kao adaptivni odgovor na stres. (Fischbacher & Ehlert, 2014 ) Klasifikovana kao hipogonadotrpni hipogonadizam. ( Gordon MC, 2010 )Prema American Society of Reproductive Medicine 2006, FHA :20-35% SA i oko 3% PAIncidencija je veća u sportašica. ( De Souza MJ, 2009 )

Tri vrste : Stanje energetskog deficita (dijeta, mršavljenje,neuredna prehrana)Ekstremne vježbe Intenzivni emocionalni događaj. (Beltsos, 2016.)

Osnovni hormonski poremećaj

Smanjenje ili prestanak pulsatilnosti GnRH►Nizak LH, FSH ►Nizak estradiol

Dijagnostika : Anamneza, klinički pregled, ginekološki pregled

Egzogeni GnRH (100ugr i.v / 0, 30,60 minuta FSH, LH) ►Pozitivan odgovor FSH, LH u FHA

Terapijske opcije :Psihološke intervencije kao što su kognitivna bihevioralna terapija (CBT), kontinuirano 1 mg / dan estradiol valerat oralno, bolus GnRH (10 ug) bazno, a potom 10 dana terapije sa 2 mg / dan estriol valerata, oralni estro-progestageni, Nalokson ili naltrekson (dinorfin antagonista) 25-50 mg/dan (3-6 mj.),L -acetyl –carnitine (LAC) 1-2 gr/dan

Lipidi su masti koje se apsorbiraju iz hrane ili sintetiziraju u jetri. Trigliceridi (TG) i kolesterol (hol) najviše pridonose patološkim stanjima, premda su svi lipidi fiziološki značajni.

LDL čestice su proizvod metabolizma VLDL i IDL. Oko 40–60% ukupnog LDL–a se eliminiše putem jetre, preko apo B i LDL receptora na hepatocitima. Ostatak preuzimaju ili jetreni LDL receptori ili ne–LDL receptori izvan jetre (čistači).Receptori–čistači izvan jetre, pretežno u makrofagima, preuzimaju suvišak oksidiranih LDL čestica iz krvotoka koje jetreni receptori nisu prihvatili. Tada makrofagi, nabijeni oksidiranim LDL česticama, odlaze u endotel kao odgovor na tamošnju upalu i druge podražaje i stvaraju pjenaste stanice u aterosklerotskim nakupinama (.Postoje 2 oblika LDL–a: velike, rastresite i male, guste čestice. Mali i gusti LDL je posebno bogat hol esterima i vrlo aterogen, a prati metaboličke poremećaje poput hipertrigliceridemije i inzulinske rezistencije.

Hiperlipidemija je učestao poremećaj, koji može dovesti do opasnih posljedica za zdravlje, a u najgorem slučaju i do srmti zbog komplikacija u vidu kardiovaskularnih bolesti (infarkt miokarda i moždani udar).

Liječenje

Smanjiti količinu masti u prehrani na 30% sveukupnog energetskog unosa, a zasićenih masnih kiselina na 10%.

Smanjiti unos holesterola prehranom.. Unos ribe, bijelog mesa (piletina,ćuretina),žitarice, svježe voće i povrće.

Tjelesna aktivnost poput hodanja, trčanja, vožnje bicikla i plivanja pomaže u normalizaciji povišenih masnoća.

Lijekove trebaju uzimati samo one osobe kod kojih dijeta nije u stanju regulirati povišene vrijednosti masnoća u krvi I sa srednjim I visokim rizikom za KVB te kod osoba koje boluju od šećerne boelsti…

Procjena 10-godišnjeg rizika nastanka kardiovaskularnog oboljenja. U procjeni rizika uzimaju se u obzir pol, dob, te vrijednosti gornjeg (sistolnog) krvnog pritiska, vrijednosti ukupnog holesterola i pušenje. Ako je ta vjerojatnost viša od 5% postoji visoki rizik.

Gojaznost predstavlja kompleksnu multifaktorsku hroničnu bolest nastalu zajedničkim uticajem genotipa i faktora spoljne sredine. U njenoj osnovi leži prekomerno taloženje masti u organizmu, koje nastaje kao posledica pozitivnog energetskog bilansa tokom dužeg perioda. Metabolički sindrom X podrazumeva postojanje metaboličkih poremećaja koji su udruženi sa povećanim kardiovaskularnim rizikom: dijabetes melitus tip 2, hipertrigliceridemija, smanjenje HDL holesterola, centralni tip gojaznosti i arterijska hipertenzija.

Kada je unos hranljivih materija duže vremena iznad potreba, nastaje njihovo deponovanje i nagomilavanje u vidu masnih naslaga. Danas se gojaznosti pridaje izuzetno veliki značaj, jer pored toga što kao bolest djeluje nezavisno, ona predstavlja jedan od najvažnijih faktora rizika za nastanak hipertenzije, koronarne bolesti, dijabetes melitusa tip 2, cerebrovaskularnog insulta i dr; ujedno pogoršava i druge faktore i stanja u organizmu: smanjuje toleranciju glukoze, remeti metabolizam masti, ubrzava aterosklerozu, dovodi do insulinske rezistencije i metaboličkog sindroma X, a smatra se i da je u vezi s pojavom malignih bolesti endometrijuma, dojke, pankreasa, žučne kese i kolona. Veliki broj epidemioloških studija i istraživanja u svetu ukazuju na pandemijski porast učestalosti gojaznosti, pri čemu se njena prevalencija uglavnom kreće od 20-45%.

Gojaznost odgovorna za blizu 300.000 smrti godišnje u svijetu. Smatra se da je inicijalni poremećaj metaboličkog X sindroma insulinska rezistencija koja nastaje posebno kod centralne distribucije masnog tkiva, što dovodi dalje do hiperglikemija, hiperinsulinemija, aktivacija simpatikusa, povećanje VLDL (triglicerida) i LDL uz smanjenje HDL holesterola. Posledice ovih patofizioloških zbivanja su arterijska hipertenzija, dislipidemija, ubrazana ateroskleroza, endotelna disfunkcija i povećani kardiovaskularni rizik.

Rezultati dokazuju značajan uticaj metaboličkog sindroma X kako na krvni pritisak i laboratorijske parametre, tako i na povećavanje rizika i učestalosti obolevanja od najznačajnijih hroničnih nezaraznih bolesti. Pravovremena dijagnostika i terapijski tretman metaboličkih poremećaja koji čine sindrom X, predstavljaju osnovu preventivnih akcija primarne zdravstvene zaštite radi smanjivanja stopa morbiditeta i mortaliteta od kardiovaskularnih bolesti.

Dijabetes je kronična progresivna metabolička bolest, definisana hiperglikemijom. Dijabetes se smatra svjetskom epidemijom.Očekuje se da će se svjetska prevalenca dijabetesa u svim dobima udvostručiti na 4,4% od 2000. do 2030. To znači da će do 2030. godine u svijetu živjeti 366 milijuna oboljelih od dijabetesa. Gojaznost je važan factor, a s obzirom na sve veću učestalost gojaznosti, vjerojatno je da buduće prevalencije dijabetesa biti i veća. Brojna epidemiološka istraživanja pokazala su povezanost dijabetesa i raka.

Patofiziološki mehanizmi DM su:hiperglikemija, hiperinzulinemija, subklinička upala. Dijabetes melitus jedna je od najčešćih sistemskih bolesti na svijetu, a javlja se kada gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili kada tijelo ne može efikasno koristiti taj inzulin. Hiperglikemija (povećanje koncentracije glukoze u krvi) s vremenom to dovodi do oštećenja i disfunkcije i zatajenja mnogih tjelesnih organa.. Razvrstava se u dvije glavne vrste: dijabetes tipa 1 (prethodno poznat kao inzulin ovisan) i dijabetes tipa 2 (ranije poznat kao neinzulinski ovisan) dijabetes. Dijabetes tipa 1 čini otprilike 10% primarnog dijabetesa, dok dijabetes tipa 2 čini 90% ( WHO, 2015).

Pored dijabetesa tipa 1 i 2, postoje i mnogi drugi potencijalni uzroci dijabetesa ili promijenjene proizvodnje inzulina, u rasponu od genetskih oštećenja ili bolesti koje utiču na gušteraču ili metabolizam do uporabe određenih lijekova koji mogu dovesti do povećanja glukoze u krvi. Bez obzira na uzrok ili klasifikaciju dijabetesa, učinci povećane glukoze u krvi s vremenom mogu dovesti do razornih posljedica na gotovo svaki organ. Dijabetes je vodeći uzrok novih slučajeva sljepoće i hroničnog popuštanja bubrega.

Toliko je povezana sa srčanom bolešću da se smatra ekvivalentom kardiovaskularne bolesti, što znači da je osoba koja ima dijabetes podjednako u riziku od infarkta miokarda kao i osoba bez dijabetesa koja je već imala jedan infarkt miokarda.Periferne i autonomne neuropatije obično se primjećuju kod bolesnika s dijabetesom. Periferne neuropatije i loša cirkulacija vaskularnih bolesti mogu takođe dovesti do čira na stopalima I amputacija povezanih s ne-traumama, od kojih je dijabetes broj jedan.

Pored mnogih fizioloških komplikacija dijabetesa, osobe sa dijabetesom mogu takođe patiti od pridružene depresije.

Uobičajeni simptomi su sljedeći:

Učestalo mokrenje

Žeđanje i suhoća usta

Gubitak težine

Zamagljeni vid

Sporo zarastanje rana

Mučnina i povraćanje

Promjene raspoloženja

Svrbež i infekcije, naročito u području genitalija.

 

Potrebno je pri sumnji na razvoj šećerne bolesti uraditi klinički pregled i laboratorijski pregled

HbA1c

Lipidni profil: ukupni i HDL i LDL holesterol, trigliceridi

Testovi funkcije jetre

Kreatinin i izračunavanje klirensa kreatinina

Mikroalbumin,opregled očnog dna, eventualno EMNG

TSH u svih pacijenata sa dijabetesom tip 1, kod žena starijih od 50 god. i pacijenata sa dislipidemijom

 

Dijabetes mellitus karakteriše:

Nivo glukoze u krvi (ŠUK) veća je od 7,0 mmol/L (126 mg/dL) natašte

ŠUK (glukoza u krvi) je veći od 11,1 mmol/L (200 mg/dL) dva sata nakon uzimanja 75 g glukoze oralno kao pri testu tolerancije glukoze,

glikozilirani hemoglobin veći od 6,5%

 

 

Samostalno liječenje dijabetesa

Redovno provjeravanje nivoa glukoze u krvi.

Strogo pridržavanje uputa za lijekove.

Učestala fizička aktivnost.

Redovite posjete endokrinologu

Zdrava prehrana.

Druženje

Novine u lečenju dijabetesa pre svega se ogledaju u novom, rigoroznijem, pristupu regulaciji nivoa glikemije i što manjoj varijabilnosti dnevnog profila glikemije!

Primjenjuju se lekovi, ili kombinacije lekova, koji deluju na glikemiju našte, postprandijalno, kao i na insulinsku rezistenciju i druge kardivaskularne faktore rizika u dijabetesu.

Lijek prvog izbora u većine gojaznih pacijenata sa dijabetesom je metformin koji ispoljava hipoglikemijski efekat, ali deluje i na insulinsku rezistenciju i neke druge kardiovaskularne faktore rizika, sprečavajući komplikacije i produžavajući život. Takođe savremeni lijekovi kao što su DPP4 inhibitori I SGLT2 zauzeli su drugo mjesto ili prvo mjesto u liječenju DMT2 ukoliko postoji nepodnošljivost metformina. Pokazalo se da novi lekovi koji povećavaju eliminaciju glukoze preko bubrega mogu biti efikasni u normalizaciji glikemije.Takođe veliki njihov značaj u KVS sigurnosti, te značaj SGLT2 u mogućoj prevenciji od KVB i KV događaje kao sekundarni ishod.

Insulinom se leče svi oboleli od dijabetesa tip 1 i oboleli od dijabetesa tip 2, kod kojih adekvatnom dijetom i oralnim hipoglikemijskim lekovim nije moguće postići ciljeve u regulaciji glikemije. Insulinska terapija je poslednjih godina takođe zabilježila veliki napredak, što je posebno važno jer se ona primjenjuje kod svih pacijenata sa dijabetesom tipa 1, ali vrlo često i kod tipa 2. U tom smislu sada su dostupni novi sintetski molekuli insulina (analozi) koji omogućavaju da se mnogo preciznije i pravovremeno snizi šećer u krvi.

U terapiji dijabetesa tipa 2 dostupni su lijekovi koji djeluju potpuno novim mehanizmima. U tom smislu nove grupe lijekova pojačavaju efekat hormona iz creva (inkretina) i tako snažno utiču na normalizaciju glikemija, a postoje i lijekovi koji inhibiraju razgradnju inkretina i time postižu sličan efekat.

U poslednje dve godine pokazano je da postoje lekovi u ovim grupama ( GLP-1 agonisti, DDP4 inhibitori, SGLT2) koji istovremeno s normalizacijom glikemije znatno smanjuju i kardiovaskularnu smrtnost, što otvara nove i neslućene mogućnosti u usavršavanju terapijea neki od njih po novim studijama mogu uticati na primarnu prevenciju KVB kod osoba sa DMT2.

Kod žena koje nisu trudne maternica je veličine šake. Vrat je donja trećina maternice, sa otvorom koji omogućuje isticanje menstrualne krvi iz maternice u rodnicu (vaginu). Sa obje strane tijela maternice nalaze se jajovodi (Fallopijeve tube). Pri kraju svakog jajovoda nalazi se po jedan jajnik. Jajnici su organi u kojima se proizvode jajašca sa oko 200.000 do 400.000 folikula. Sadrže tvari potrebne za proizvodnju zrelih jajašca ili ovuma. Maternica je obložena endometrijem koji tokom trudnoće postaje sve deblji i ispunjen krvnim sudovima za smještaj i podršku razvoju ploda. Ako nema začeća endometrij puca i odlazi kao dio menstrualnog krvarenja. Menstrualno krvarenje sadrži još krv i sluznicu iz vrata maternice i rodnice.

Menstrualni ciklus uglavnom se dijeli na faze: folikularnu (ili proliferativnu) fazu, ovulaciju i lutealnu (ili sekretornu) fazu.

Folikularna (proliferativna) faza uključuje menstrualno krvarenje nakon čega dolazi do proliferacije (rasta i zadebljanja) endometrija. Obično traje 10 do 14 dana. Prvi dan je obično prvi dan krvarenja. Krvarenje u prosjeku traje 5-6 dana. U to su vrijeme koncentracije estrogena i progesterona najniže. Na kraju menstrualnog krvarenja počinje proliferativna faza kada endometrij počinje rasti i postajati deblji. Koncentracije FSH-a se povećavaju i stimuliraju dozrijevanje nekoliko folikula tokom 14 dana, dok jajašca ne dosegnu svoju trostruku veličinu. U tom razdoblju FSH takođe potiče jajnike na proizvodnju estrogena, koji stimuliše snažno bujanje LH-a oko 14. dana. Zatim to bujanje LH-a aktivira ovulaciju kod koje najveće folikule pucaju i jajašce odlazi u jedan od dva jajovoda.

Ovulacija i sekretorna (lutealna) faza – obično 14. dana u 28-dnevnom ciklusu proliferativna faza prestaje i počinje sekretorna (lutealna) faza koja traje oko14 dana. Nakon ovulacije, pod utjecajem LH-a rasprsnuti folikul razvija se u corpus luteum, žuto tkivo koje proizvodi progesteron. Zajedničkim djelovanjem progesteron i estrogen potiču tkivo kojim je obložena maternica na pripremu gustog sloja krvnih žila na koje se oplođeno jajašce može pričvrstiti i dalje razvijati. Ako je jajašce oplođeno, taj sloj krvnih žila se pretvara u posteljicu. Corpus luteum nastavlja proizvoditi progesteron i estrogen. Kada ne dođe do oplodnje, corpus luteum propadne u oblik koji se naziva corpus albicans(latinski za “bijelo tijelo”), a koncentracije estrogena i progesterona padaju. Na kraju sloj endometrija se ljušti i gubi s menstrualnim krvarenjem.

 

 

Postoje mnoge vrste poremećaja menstruacije, uključujući:

Što uzrokuje menstrualni poremećaj?

Poremećaji menstruacije mogu biti uzrokovani različitim čimbenicima, uključujući:

  • Miomi maternice
  • Hormonske neravnoteže
  • Poremećaji grušanja krvi
  • Rak
  • Seksualno prenosive infekcije
  • Sindrom policističnih jajnika (PCOS) – ciste na jajnicima
  • Genetika

Amenoreja (izostanak menstruacije)

Obično se razlikuje primarna, kad se menstruacija uopće nije pojavila, i sekundarnu amenoreja, kad su krvarenja u početku bila pravilna pa počinju biti sve rjeđa ili potpuno izostanu. Smatra se da je amenoreja nastupila ako menstruacija preskoči barem tri ciklusa. Djevojku koja ne dobije menstruaciju do 16-te godine treba poslati na pregled zbog sumnje na primarnu amenoreju. Čak i normalni ciklusi kod odraslih žena mogu svaki mjesec varirati za nekoliko dana. Kod nekih žena menstrualno krvarenje javlja od 21 dan do 30 dana. Jačina krvarenja također je različita, krvarenje može biti obilno ili slabo. Ponekad krvarenje može izostati a sljedeće krvarenje nakon toga može biti obilno, što je najvjerojatnije posljedica preskočene ovulacije.. Zabrinjavajuće je ako ciklusi traju manje od 21 dan, a krvarenja više od osam do deset dana ili ciklusi jako vremenski variraju tokom nekoliko mjeseci. Takvi slučajevi ukazuju na probleme s ovulacijom.

 

Predmenstrualni sindrom

Prije početka menstruacije oko tri četvrtine svih žena ima neke simptome koji ukazuju na variranje koncentracije hormona. Kod oko polovice njih ti su simptomi blagi i ne utječu na njihov normalni svakodnevni život. Druga polovica ima teške simptome, jedan od kojih je i depresija. Najčešće je predmenstrualni sindrom (PMS) posljedica kombinacije fizioloških i psiholoških faktora i kulturalnih stavova. Žene kojima je dijagnosticiran PMS ne mogu normalno funkcionirati prije menstrualnog krvarenja.Gotovo sve žene žale se na nadutost, osjetljivost dojki i lagani, privremeni dobitak težine. Kod nekih žena se javlja ciklička mastopatija, bol u dojkama nakon ovulacije intenzitet koje se pojačava za vrijeme lutealne faze i nestaje tokom menstruacije. Od ostalih simptoma mogu se pojaviti gastrointestinalne smetnje, glavobolje, osipi, bol u mišićima i zglobovima, umor, gingivitis, lupanje srca, poremećaj ravnoteže, valovi vrućine, preosjetljivost na zvukove i mirise, uznemirenost i nesanica.Emocionalna preosjetljivost je česta. Žene se žale na niz simptoma uključujući depresiju, tjeskobu, ljutnju i uznemirenost. Žale se i na oslabjelu koncentraciju ili izvjestan gubitak pamćenja, iako je u nedavnom ispitivanju malih razmjera utvrđeno da žene koje pate od PMS-a. Polni nagon je različit kod različitih žena, kod nekih je smanjen a kod drugih pojačan.

Koji su uzroci poremećaja menstruacije?

 

Uzroci amenoreje (izostanka menstruacije)

Kod adolescenata potrebno je izvjesno vrijeme da se ovulacija ustali, a ponekad krvarenja čak i prestanu na nekoliko mjeseci. Svaki puta kada zakasni krvarenje, treba provjeriti ne radi li se o trudnoći, iako svaka stresna situacija, čak i zabrinutost za trudnoću, može odgoditi krvarenje. Kod žena starijih od 40 godina koje se približavaju menopauzi, ovulacija postaje neredovita i čak može nekoliko mjeseci izostati.

Pretjerana tjelovježba, fizička aktivnost i promjene težine -poznat pod nazivom trijas sportašica povezuje se s poremećajima uzimanja hrane, amenorejom i osteoporozom (smanjenjem gustoće kostiju)-hipotalamusna amenoreja. Niske koncentracije leptina (koji reguliše unos hrane I osjećaj sitosti) smetaju spolnim hormonima, naročito LH. Treba međutim napomenuti da se amenoreja može pojaviti kod mladih žena sa poremećajem u uzimanju hrane čija tjelesna težina je normalna ili viša, što ukazuje na to da su za reprodukcijske poremećaje i amenoreju odgovorni drugi faktori a ne niske zalihe masti. Ekstreman višak težine također se povezuje sa nepravilnostima, zbog promjene ravnoteze estrogena I progesterona.

Sindrom policističnih jajnika, Povišene koncentracije prolaktina, Drugi medicinski problemi -terapije karcinoma, Turnerov sindrom,. Problemi sa štitastom žlijezdom, malapsorpcijski sindrom kod celijakije, Cushingova bolest (poremećaj nadbubrežne žlijezde) također može uzrokovati amenoreju.

Uzroci preobilnog krvarenja

Tumori maternice su česti uzroci obilatog krvarenja. Žene koje uzimaju oralna kontracepcijska sredstva, one kod kojih krvarenja počinju kasno ili one koje se približavaju menopauzi često imaju povremene menoragije. Ponekada uzrok može biti i pobačaj. Usljed neravnoteže estrogena i progesterona dođe do preskakanja menstruacije, može se pojaviti prekomjerno bujanje endometrija, pa kad se krvarenje konačno pojavi ono može biti vrlo obilno. Žene sa menoragijom često imaju vrlo visoke koncentracije prostaglandina i endotelina. Prostaglandini također doprinose kontrakcijama maternice kao i adenomioza Menoragiju može pratiti čitav niz medicinskih poremećaja: upale zdjelice ; problemi sa štitastom žlijezdom. endometrioza; sistemski lupus erythematosus; dijabetes; neke vrste karcinoma i hemoterapija, poremećaji u krvi, uključujući von Willebrandovo oboljenje i idiopatsko trombocitopenično crvenilo (purpura)., trombofilija Neki lijekovi, uključujući antikoagulansi –Sintrom, takođe mogu uzrokovati obilna krvarenja.

Uzroci teških menstrualnih bolova

Uzrok primarne dismenoreje povezan je s kontrakcijama mišića uterusa (miometrija) izazvanim prostaglandinima i arahidonskom kiselinom. Endometrioza je hronično i često progresivno oboljenje koje nastaje kada se komadići endometrijskog tkiva implantiraju izvan materične šupljine, obično u druge dijelove karlice, pluća I sl. Abnormalno krvarenje i bolove mogu također izazvati uterini ulošci (spirala) ili upalni procesi, tumori maternice, pobačaj, ektopična trudnoća, polipi ili karcinom. Jaki bolovi u gastrointestinalom traktu zbog upale slijepog crijeva, crijevnih upala, divertikulitisa ili sindroma iritabilnog crijeva mogu biti nalik na dismenoreju. Žene sa prekomjernom težinom izložene su dvostruko većem riziku pojave jakih i dugotrajnih grčeva, pušači, konzumenti alkohola.

Koji su simptomi menstrualnog poremećaja?

Simptomi mogu uključivati:

Ako vam se menstruacija prečesto događa (kraće od 21 dana), nedovoljno često (više od tri mjeseca) ili traje duže od 10 dana, treba posjetiti doktora

Kako se dijagnostikuju menstrualni poremećaji?

Dijagnoza započinje detaljnom anamnezom i fizikalnim pregledom, uključujući endokrinološki I ginekološki pregled. Od vas će se možda tražiti da vodite dnevnik svojih menstrualnih ciklusa, uključujući datume, količinu protoka, bol i bilo koje druge simptome.

Dodatna ispitivanja mogu uključivati:

Krvni testovi

Hormonski testovi

Ultrazvuk. Za otkrivanje stanja koja mogu uzrokovati menstrualni poremećaj.

Nekada su potrebne kompikovane dijagnostičke procedure: Histerosonografija, snimanje magnetskom rezonancom (MRI), histeroskopija,laparoskopija, biopsija endometrija.

Kako se liječe menstrualni poremećaji?

Liječenje menstrualnih poremećaja ovisit će o osnovnom uzroku, želji žene da ima djecu i drugim faktorima. Mogućnosti liječenja kreću se od promjene načina života do medicinskih opcija –lijekova ponekada zahtjeva I hiruško zbrinjavanje.

Promjene higijensko -dijetetskog režima. Kao što je smanjenje unosa soli, kofeina, šećera i alkohola prije menstruacije kod žene kako bi se smanjili grčevi i drugi simptomi.Posebno je bitno regulisati stres, metodama za smanjenje stresa. Obratiti I na higijenu vagine tokom mestr.ciklusa. Prehrana bogatija ribom može smanjiti menstrualne poremećaje. Postoje izvještaji o tomu da nedostatak nekih vitamina ili drugih prehrambenih tvari može uzrokovati ili pojačati menstrualne poremećaje. Jedno ispitivanje je pokazalo da uzimanje vitamina B1 (tiamina) djeluje na smanjenje menstrualnih bolova.

Vitamin B1 se nalazi u gotovo svakoj hrani, ali najbolji mu je izvor svinjetina. Drugi dobar izvor vitamina B1 su suhe obogaćene žitarice, zobena kaša i sjemenke suncokreta.

Liječenje

Savremena hormonska terapija (ORALNI KOMBINOVANI KONTRACEPTIVI, PROGESTERON, GNRH ANALOGNA SREDSTVA ) uz detaljnu procjenu endokrinologa i reprodukt.ginekologa. Takođe kada su u pitanju miomi, urođena ili stećene oštećenje u materici ili zdjelici, neka autoimun aoboljenja kao endometrioza, adenomimatza potreban je hiruški tretman.

PRIJE SVAKOG DALJNJEG TERAPIJSKOG POSTUPKA OBAVEZAN JE PRVO PREGLED ENDOKRINOLOGA RADI DETALJNOG TESTIRANJA CJELOKUPNOG HORMONSKOG I METABOLIČKOG STANJA PACIJENTKINJE!!

PPIO ili prevremena menopauza predstavlja nefiziološki prekid menstruiranja nastao poslije puberteta, a prije 40. godine života koji se karakteriše amenorejom, hipoestrogenijom i hipergonadotropizmom(De Moraes-Ruehsen M i Jones GS,1967).

UZROCI HIPERGONADOTROPNE AMENOREJE U PPIO Genetski uzroci, Enzimski deficit, Fizički i infektivni agensi, Imunološki poremećaji Defekt u strukturi /dejstvu gonadotropina, Idiopatski. Klinička slika PPIO; valunzi,nesanica,smanjen libido,razdražljivost,bolovi u kostima,depresivnost,bolovi u kostima,suvoća kože i očiju,suvoća vagine,promjena kr.pritiska,slaba koncentracija. Dijagnostika PPIO Anamneza, klinički pregled, bihemijske analize, kariotip (ako je PPIO nastao prije 30. godine),Hormoni:FSH>40U/L;E2‹50pmol/L,niži DHEAS,17OH,T, androstendion,antiovarijumska antitijela, anti Tg, anti TPO i dr.TERAPIJA : Svakoj ženi sa PPIO treba na vrijeme individualno odrediti dozu estro-progestagena! Individualni pristup svakoj ženi, veću nego u fiziološkoj menopauzi, sprečavanja pojave brojnih komplikacija, među kojima je osteoporoza i KVB.

Menopauza i andropauza

Menopauza je fiziološki proces starenja kada se dogodi nakon 40. godine. No, neke žene mogu rano proći kroz menopauzu. To može biti rezultat operacije, na primjer, ako su im jajnici uklonjeni histerektomijom ili oštećenjem njihovih jajnika, poput hemoterapije. Ako se to dogodi prije 40. godine, iz bilo kojeg razloga, to se naziva preranom menopauzom.

Prirodna menopauza nije uzrokovana bilo kojom vrstom medicinskog ili kirurškog liječenja. Menopauza se definiše kao faza u ženinom životu kada menstrualni ciklusi trajno prestaju zbog prirodnog iscrpljivanja jajnika jajnika starenjem. Dijagnoza se obično postavlja retrospektivno nakon što žena ne dobije menstruaciju unazad 12 uzastopnih mjeseci. Označava trajni kraj plodnosti, a prosječna starost menopauze je 51 godina života.

Može se podijeliti na :

Perimenopauza . Ova faza obično započinje nekoliko godina prije menopauze, kada vaši jajnici polako stvaraju manje  estrogenaPerimenopauza traje do menopauze, kada jajnici prestaju puštati jajašce. U posljednje 1 do 2 godine ovog stadija, nivo estrogena pada brže. Mnoge žene imaju  simptome menopauze.

Menopauza. To je kada je prošlo godinu dana od kada ste imali menstruaciju. Jajnici su prestali puštati jajašce.

Postmenopauzi. To su godine nakon menopauze. Simptomi u menopauzi, poput  valunga su već smireniji. Ali zdravstveni se rizici povezani sa gubitkom estrogena povećavaju kako se koncentracija estrogena veoma redukovala.

Dijagnoza u menopauzi

Iako se dijagnoza može postaviti anamnezom, može se provesti laboratorijsko ispitivanje kako bi se potvrdila dijagnoza menopauze. Povišeni folikulin stimulirajući hormon (FSH) i nizak estrogen (estradiol) u skladu su sa menopauzom. Svaka hormonska terapija, poput tableta za kontrolu rađanja, poništit će FSH i estradiol testove. Budući da određena zdravstvena stanja mogu rezultirati nedostatkom mjesečnice, vaš liječnik može provjeriti i funkciju štitnjače, nivo prolaktina i eventualno druge pretrage na temelju vaše anamneze i fizičkog pregleda.

Simptomi menopauze

Budući da menopauza je povezana sa nižim nivoima reproduktivnih hormona, posebice estrogena. Nizak estrogen može dovesti do nestabilnosti vazomotora (poput vrućice i noćnog znojenja), psiholoških promjena (poput promjene raspoloženja, depresije i poteškoća u koncentraciji), nesanice, atrofije genitalnog trakta (kao što su suhoća vagine, bolni odnosi i urinarna inkontinencija), promjene na koži (poput stanjivanja i smanjene elastičnosti). Niža razina androgena (muški hormoni) može pridonijeti gubitku polnog nagona. Bilo kakvo abnormalno vaginalno krvarenje treba odmah prijaviti ljekaru jer može predstavljati prekancerozno ili kancerozno stanje sluznice maternice ili endometrija.

Kasniji medicinski problemi

Mogu povećati rizik od osteoporoze, frakture kostiju, te kardiovaskularne bolesti (kao što su infarkt miokarda i moždani udar).

Liječenje menopauze

  1. Zdrav način života, vodeći prehrani, suplementaciji vitamina D i kalcijuma,
  2. redovno vježbanje sa utezima i eliminaciju cigareta I alkohola,

Hormonska nadomjesna terapija sastoji se od estrogena, progesterona i eventualno testosterona koji mogu pomoći u ublažavanju ili smanjenju simptoma menopauze.

Hormonska nadomjesna terapija sastoji se od estrogena, progesterona i eventualno testosterona koji mogu pomoći u ublažavanju ili smanjenju simptoma menopauze. Dostupni pripravci su: Estro-progestageni pilule, flaster, nazalni sprej, gel,supozitorij( voditi računa o kontraindikacijama, individualni pristup svakoj ženi). Međutim, preporučuje se upotreba nižih doza estrogena. Nehormonski lijekovi za vazomotornu nestabilnost uključuju antidepresive selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) s malim dozama (poput fluoksetina, paroksetina, citaloprama i sertralina), gabapentin i klonidin. Efekti povećanog unosa fitoestrogena u prehrani (poput soje, slanuta i lanenog sjemena) na vazomotorno olakšanje su kontroverzni i postoji određena zabrinutost zbog rizika od raka zbog slabih učinaka sličnih estrogenima. Osteoporoza se također može liječiti nehormonskim bisfosfonatima (poput alendronata, risedronata i ibandronata) ili selektivnim modulatorima estrogenskih receptora (SERM; poput raloksifena).

Medicina u menopauzi uključuje opći zdravstveni pregled, uključujući zdjelični pregled s PAP-om, klinički pregled dojke, mamografiju, rentgensku apsorpciometriju s dvostrukom emisijom (DEXA) radi provjere osteoporoze, test okultne fekalne krvi, sigmoidoskopiju / kolonoskopiju i krvne pretrage, uključujući lipidne i skrining štitnjače.

 

Andropauza

Baš kao što žene prolaze kroz menopauzu, tako i muškarci pate od promjena koje su doduše nešto blaže. Sa andropauzom polagano dolazi do pada nivoa hormona testosterona, usporenog metabolizma, i viših šansi za kardiovaskularne bolesti i ostale tegobe. Ove promjene mogu ugroziti vaš seksualni život, raspoloženje, koncentraciju i zdravlje prostate.

Što je andropauza i koji su simptomi?

Možemo reći da je glavni uzrok andropauze proces starenja, ali na brzinu razvoja simptoma utiče i način života pa pripazite na konzumaciju alkohola, pušenje i količinu stresa.

Ovo je period smanjenog lučenja muških spolnih hormona – smanjuje se količina testosterona, broj spermatozoida, kao i njihova pokretljivost. Iako se prvi simptomi mogu pojaviti nakon 30. godine života, andropauzu doživljava 30 do 40 posto muškaraca u dobi između 45. i 55. godine, a prvi znakovi se pojavljuju nakon 30. godine života.

Dolazi do pada hormona testosterona, a to izaziva promjene poput: smanjenog seksualnog nagona, emocionalne, psihološke promjene u ponašanju, smanjenje mišićne mase, gubitak mišićne snage, povećanje masnog tkiva,slabe kosti i bolovi u leđima

 Za andropauzu liječenje se provodi sa testesteron – pilule, flaster, nazalni sprej, gel,guma lijepi na liniju desni.

Pelet koji sadrži testosteron (Testopel) se kirurški implantira pod kožu svaka tri do šest mjeseci.

Terapija testosteronom nosi različite rizike:

  1.  uključujući doprinos apneji za vrijeme spavanja,
  2. poticanje rasta raka prostate,
  3. povećanje grudi,
  4. ograničavanje proizvodnje spermija,
  5. stimuliranje rasta postojećeg raka prostate i stvaranje krvnih ugrušaka u venama.

Cushingova bolest je posljedica pretjeranog lučenja ACTH, obično iz adenoma hipofize, a klinički je identična Cushingovom sindromu. Tipični znaci su okruglo lice poput mjeseca, abdominalna gojaznost sa tankim rukama i nogama. Dijagnozu potvrđuje anamneza uzimanja kortikosteroida ili laboratorijski nalaz povišenog kortizola.

Hiperfunkcija adrenokorteksa može biti autonomna ili ovisna o ACTH. Ova druga je posljedica hipersekrecije ACTH iz hipofize, iz nehipofiznog tumora, poput mikrocelularnog karcinoma pluća ili karcinoida, odnosno davanja egzogenog ACTH. Autonomna hiperfunkcija je posljedica terapijskog primanja kortikosteroida ili adrenalnih tumora, adenoma ili karcinoma, odnosno rijetkih uzroka poput pigmentne nodularne hiperplazije.

Po trbuhu se javljaju ljubičaste strije. Česta je arterijska hipertenzija, nefrolitijaza, osteoporoza, rezistencija na inzulin te mentalni poremećaji, a otpornost na infekcije je smanjena. U djece je svojstven zastoj linearnog rasta. Žene obično imaju menstrualne nepravilnosti. Povećano stvaranje androgena u adrenalnim tumorima uzrokuje hipertrihozu, temporalnu ćelavost i druge simptome virilizacije.

Od dijagnostike radi se mjerenje slobodnog kortizola u 24 satnoj mokraći, korizol I ACTH iz seruma, Deksamtazonski test. Liječenje je usmjereno na uzrok.

Riječ je o hiperaldosteronizmu zbog autonomnog stvaranja ovog hormona u adrenokorteksu uslijed hiperplazije, adenoma ili karcinoma. Javlja se epizodna slabost, povišenje arterijskog tlaka i hipokalijemija. Dijagnostika uključuje određivanje aldosterona i reninske aktivnosti u plazmi. Liječenje ovisi o uzroku: tumor se po mogućnosti uklanja, a kod hiperplazije spironolakton ili slični lijekovi mogu normalizirati arterijski tlak i suzbiti druge kliničke simptome.

Aldosteron je najmoćniji mineralokortikoid adrenokorteksa. Potiče retenciju Na i gubitak K. U bubrezima pojačava prijenos Na iz lumena distalnog tubula u epitelne stanice u zamjenu za K i H. Isto se dešava u žlijezdama slinovnicama, znojnicama, intestinalnoj sluznici i u izmjenama između stanične i vanstanične tekućine.

Lučenje aldosterona je pod nadzorom renin–angiotenzinskog sustava te, nešto manje, ACTH. Renin, proteolitički enzim, stvara se i sprema u jukstaglomerulskim stanicama bubrega. Smanjenje volumena krvi i protoka kroz aferentne arteriole bubrega potiče lučenje renina. Ovaj enzim od angiotenzinogena iz jetre odcjepljuje angiotenzin I, kojega ACE pretvara u angiotenzin II, a ovaj uz vazokonstrikcijske učinke izaziva lučenje aldosterona, a u znatno manjoj mjeri i kortizola te deoksikortikosterona. Zadržavanje Na i vode posredovano aldosteronom povećava volumen krvi i smanjuje lučenje renina.

Primarni aldosteronizam je posljedica adenoma stanica zone glomeruloze, obično jednostranog, a rjeđe karcinoma ili hiperplazije. Takvi su adenomi u djece ekstremno rijetki pa je u toj dobi aldosteronizam mahom posljedica karcinoma ili hiperplazije. Pri hiperplaziji, koja je češća u starijih muškaraca, hiperaktivne su obje žlijezde i ne nalazi se adenom. Ista se klinička slika zna javiti i uz kongenitalnu adrenalnu hiperplaziju zbog manjka 11 β–hidroksilaze te uz dominantno nasljedni hiperaldosteronizam osjetljiv na deksametazon.

Klinička slika i dijagnoza

Javlja se hipernatrijemija, hipervolemija i hipokalijemička alkaloza sa periodima malaksalosti, parestezija, prolaznih slabosti i tetanije. Često se nalazi dijastolička hipertenzija i hipokalijemička nefropatija sa poliurijom i polidipsijom. Nerijetko jedini simptom predstavlja blaga do umjerena hipertenzija. Edemi su rijetki.

Sumnju pobuđuje hipertenzija s hipokalijemijom. Tada se izvode pretrage na razinu aldosterona i reninsku aktivnost u plazmi (PRA). Ako nalazi ukazuju na primarni aldosteronizam, pacijentu treba CT ili MR snimak. Mjerenja aldosterona ujutro odmah nakon buđenja te 2–4 h kasnije u uspravnom položaju olakšava uspostavljanje dijagnoze.

Liječenje

Tumori se uklanjaju laparoskopski. Kod arenalne hiperplazije hirurški zahvat se ne preporučuje. U takvih se bolesnika hiperaldosteronizam obično dobro reguliše davanjem spironolaktona. Dolazi u obzir i amilorid ili drugi diuretik koji čuva kalijum. Ipak, gotovo ½ ovih bolesnika treba i dodatnu antihipertenzivnu terapiju.

Addisonova bolest je podmuklo, obično progresivno stanje hipofunkcije kore nadbubrežnih žlijezda. Obilježena je hipotenzijom i hiperpigmentacijom; zna uzrokovati adrenalnu krizu s kardiovaskularnim kolapsom. Dijagnoza je klinička, a potkrepljuju je visoki nivoi ACTH i niske vrijednosti kortizola u plazmi.

Pojavu teških simptoma (adrenalna kriza) često uzrokuje akutna infekcija, navlastito uz septicemiju. Ostali uzroci su trauma, hirurški zahvati i gubitak Na jakim znojenjem.

U pitanju je nedostatak kako mineralokortikoida tako i glukokortikoida.

Manjak mineralokortikoida uzrokuje povećano izlučivanje Na, a smanjeno K, većinom mokraćom, ali i znojem, slinom i probavnim sokovima. Dolazi do hiponatrijemije i hiperkalijemije.

Manjak glukokortikoida pridonosi hipotenziji, izaziva izrazitu preosjetljivost na inzulin i poremećaj ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Često dolazi do hipoglikemije. Javlja se malaksalost, dijelom i zbog neprimjerene neuromišićne funkcije. Smanjena je otpornost na infekcije, ozljede i druge oblike stresa. Hiperpigmentaciju kože i sluznica, svojstvena je za Addisonovu bolest. Zatajenje nadbubrežnih žlijezda zbog oštećenja hipofize ne dovodi do hiperpigmentacije. Liječenje zavisi o uzroku, ali obično se uključuje hidrokortizon, a ponekad i druge hormone.

Riječ je o tumoru kromafinih stanica koji luči katekolamine, a tipično je smješten u nadbubregu. Javlja se trajna ili paroksizmalna hipertenzija. Dijagnoza se postavlja određivanjem katekolamina i njihovih metabolita u krvi i mokraći. CT i MR, omogućavaju lokalizovanje tumora. Liječenje je usmjereno na odstranjivanje tumora, a farmakoterapija hipertenzije temelji se na α– blokatorima, po mogućnosti u kombinaciji s β–blokatorima.

Odgovorni katekolamini su noradrenalin, adrenalin, dopamin i dopa.

Ovi tumori mogu biti dio familijarnog sindroma multiple endokrine neoplazije (MEN), tipa IIA i IIB, gdje se istodobno ili naknadno javljaju i drugi endokrini tumori (adenomi paratireoideje ili medularni karcinom štitnjače ). Feokromocitom se javlja u 10% bolesnika s neurofibromatozom (von Recklinghausenova bolest), uz hemangiome i karcinome bubrega te u von Hippel–Lindauovoj bolesti.

Klinička slika

Izrazita je arterijska hipertenzija, koja je paroksizmalna u 45% slučajeva. Oko 1/ 1000 hipertoničara nosi feokromocitom. Tipični simptomi su tahikardija, znojenje, ortostatska hipotenzija, tahipneja, hladna i vlažna koža, izrazita glavobolja, angina pektoris, palpitacije, mučnina, povraćanje, bolovi u gornjem trbuhu, smetnje vida, dispneja, parestezije, opstipacija i osjećaj prijeteće smrti.

Dijagnoza

Sumnju pobuđuje iznenadna, teška, odnosno intermitentna i neobjašnjiva hipertenzija. Dijagnozu potvrđuju visoke koncentracije katekolamina i njihovih metabolita u krvi i u mokraći.

Pretrage krvi: Osjetljivost nalaza visokih vrijednosti slobodnih metanefrina u plazmi ide do 99 %. Ipak, izrazito povećanje noradrenalina u plazmi je skoro dijagnostičko.

Pretrage mokraće: Urinarni metanefrini su manje specifični od plazmatskih, ali osjetljivost ide do 95% pa 2 ili 3 normalna nalaza praktički isključuju feokromocitom.

Druge pretrage: Nađu se lažno visoke vrijednosti Hb i Htc. Nalazi se hiperglikemija.

Najsigurniju preoperacijsku α–blokadu postiže fenoksibenzamin, 0,5 mg/kg u infuziji fiziološke otopine kroz 2 h u 3 dana prije zahvata. U slučaju dokazanih ili sumnjivih obostranih tumora (npr. u MEN bolesnika) daju se dovoljne doze hidrokortizona (100 mg IV 2×/ dan) prije i tokom operacije radi sprečavanja glukokortikoidne insuficijencije nakon bilateralne adrenalektomije.

Maligni metastatski feokromocitom treba liječiti α– i β–blokatorima.

Osteoporoza je metabolička bolest kostnog sistema koja se karakteriše smanjenjem kostne mase po jedinici zapremine i poremećajem mikroarhitekture.U adolescenciji se postiže 60% ukupne kostne mase odrasle osobe.Fakrori rizika za pojavu opteoporoze:promljenljivi:stariji od 65.god.bjelci,fracture u porodici,rana menopauza,mali rast, steroidna terapja. Promjenljivi faktori su ; pušenje,alcohol, proteinska jaka hrana, tjelesna težina, neaktivnost,lijekovi,smanjen unos virD3 i Ca.

Kanditat geni koji kodiraju glavne regulatore kostnog metabolizma su : geni za kalciotropne hormone, proteine kostnog matriksa, steroidne hormone i lokalne regulatore kostnog metabolizma (vit. D receptor, estrog. receptor, androg. receptor, kalciton. receptor, PTH, i dg.). G→T polimorf. pogađa vezujuće mjesto za transkr.faktor Sp 1 u COLIA 1 genu i dovodi do nepravilne organ.lanca u trostruki heliks u regionu važnom za transk.kolagena čime ident. osobe sa rizikom za osteoporozu. Meta analiza 16 studija na 4965 žena je pokazala da postoji korelacija između nosilaca COLIA1 “s” i niske gustine kostiju(Mann V i sar.,2001). Estradiol u ulozi glavnog kontrolora u dinamičnom metabolizmu kostiju :veže se za receptor na osteoblastima i sprečava citokine, IL6 inhibiše produkciju citokina (lL 1, IL6, gama interf. i TFN) ima direktno dejstvo na kostnu ćeliju kao i na PTH koji reguliše apsorpciju Ca iz GIT.

 KLASIFIKACIJA KOSTNE MASE PREMA BMD MJERENA DEXOM

  • NORMALNA KOSTNA MASA 1 <T skor ●OSTEOPENIJA 2,5 < T skor < 1
  • OSTEOPOROZA Tskor < 2,5 ●TEŠKA OSTEOPOROZA T skor < 2,5

 uz prisustvo fraktura

Zlatni standard u dijagnostici je osteodenzitometrija.

Žene nakon adneksektomije liječene 10. god. estro- progestag. imaju; BMD na nivou lumb. pršljenova skoro za 30% ↑, a na vratu femura za 10% ↑ u korelaciji sa neliječenim ženama (Ohta, 2002; Jackson RD,J Bone Miner Res,2006)

Cilj medikamentoznog liječenja osteoporoze jest uspostaviti ravnotežu između aktivnosti osteoblasta i osteoklasta te time povećati mineralnu gustoću kosti i posljedično smanjiti rizik preloma!

Lijekovi za liječenje osteoporoze svrstani su u tri kategorije:

  1. lijekovi koji zaustavljaju razgradnju kosti (Bisfosfonati,Selektivni modulatori estrogenskih receptora (SERM),hormonska nadomjesna th.) Denosumab je monoklonsko protutijelo koje sprečavanjem interakcije između RANKL-a i RANK-a inhibira osteoklastogenezu i tako smanjuje resorpciju kosti u kortikalnoj i trabekularnoj kosti te posljedično znatno smanjuje rizik za prijelome.
  2. lijekovi koji potiču izgradnju kosti( Paratiroidni hormon)
  3. lijekovi koji potiču izgradnju i zaustavljaju razgradnju kosti

Ali prije svega podrazumjeva zdravu prehranu, dovoljan unos kalcijuma i D3 vitamina, tjelovježbu.

Pojačana dlakavost kod žena na mjestima koja su tipične za mušku maljavost kao što su brada i gornja usna, obrazi, nadlaktica, leđa i stomak. Mogući okidači su hormonske bolesti ili tumori. Međutim, iza povećane maljavosti na tijelu ne mora isključivo postojati osnovna bolest (idiopatski hirzutizam). Ako glas žene može postati dublji, poremećaji menstruacionih ciklusa takođe su tipični za virilizaciju (maskulinizaciju). Osim toga, pojačano stvaranje mišića primjećuje se kod nekih žena koje su pogođene, dok se grudi smanjuju. Povećana proizvodnja muških polnih hormona odgovorna je za ovu maskulinizaciju.

Akne, naziv potječe iz starogrčkog jezika i označava erupciju, a najučestaliji oblik su acne vulgaris. Počnu da se javljaju u pubertetu I adoelscenciji se povlače.Mjesta gdje se najčešće pojavljuju su čelo, obrazi, nos, brada te područje ispred uha, dok nešto rjeđe zahvaćaju kožu vrata, ramena, gornjih dijelova leđa te područje oko prsne kosti.

Njihov nastanak najčešće je povezan je s produkcijom androgena, tj. muških spolnih hormona. Za vrijeme puberteta, razina tih hormona se povećava i u djevojaka i u dječaka, što može potaknuti žlijezde lojnice na stvaranje veće količine loja kojeg izlučuju u tzv. lojne folikule. To povećano stvaranje i nakupljanje loja sužava otvore lojnih žlijezda i sprječava njegov izlazak, no unatoč tome, zbog navedenog utjecaja hormona stvaranje loja se ne smanjuje.

Uslijed toga dolazi do proširenja pora, promjene u procesu orožnjavanja u samom kanalu žlijezde lojnice te zatvaranja pora na koži odumrlim stanicama.

Na taj način stvara se idealan okoliš za razmnožavanje bakterija i razvoj upalnog procesa.

Od medikamenata, akne mogu uzrokovati androgeni, barbiturati, litij, anabolički steroidi, svi lijekovi koji u svojoj kemijskoj strukturi sadrže halogene te opijati i opioidi. Utjecaj hrane još uvijek je predmet brojnih rasprava, činjenica je da promjena životnog stila uveliko stišava pojavu akni.

Uzroci- npr :Poremećena proizvodnja testosterona u jajnicima ili nadbubrežnoj žlijezdi, sindrom policističnih jajnika, tumor jajnika ili nadbubrežne žlijezde, Cushingova bolest, porfirije (grupa metaboličkih bolesti) ili neurološki poremećaji, određeni lijekovi (poput anaboličkih steroida, glukokortikoida), adrenogenitalni sindrom ili kongenitalna adrenalna hiperplazija (KAH)povećan broj receptora 5 alfa reduktaze, hiperprolaktinemija, naslijeđena preosjetljivost folikula dlake na testosteron.

Liječenje: Ako ustanovi osnovna bolest, ona će se liječiti. Kod hirzutizma izazvanog lijekovima: zamjena uzročnika sa drugim aktivnim sastojcima. Kod idiopatskog hirzutizma: terapija lijekovima (npr. Antiandrogenima, Spirinolakton, Etinilestradiol, GnRH analozi, Eflornitin krem spolja ).

Samo-liječenje: promjena higijensko- dijetetskog režima, brijanje, epilacija, hemijsko i lasersko uklanjanje dlačica,

Kada treba posjetiti ljekara?  U slučaju iznenadne, jake dlake na dijelovima tijela koji nisu uobičajene za ženski pol, posebno ako se dodaju drugi simptomi, poput dubokog glasa ili jako uvećanog klitorisa, iz estetskih razloga, neplodnosti.

Dijagnoza: Anamneza, klinički pregled, krvna pretraga (testitanje hormonskog statusa ). Kod sumnje na tumore jajnika ili nadbubrežne žlijezde CT ili ultrazvuk.

Zakažite pregled